Od sticanja crnogorske nezavisnosti Milo Đukanović je, u stvari, pretvorio Crnu Goru u privatan feud njegove porodice, piše uticajni američki magazin „Forin polisi”. U članku povećenom rastu autokrata na Balkanu navedeno je da je kao mala zemlja od 650.000 stanovnika Crna Gora na ovaj ili onaj način bila pod vladavinom sadašnjeg premijera Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS) već 25 godina.
Tvrdi se da je krajem 90-ih godina Đukanović raskrstio sa prosrpskim krilom svoje tadašnje stranke i da je vodio Crnu Goru do nezavisnosti od Srbije 2006. godine.
– Od tada, Đukanović je, u stvari, pretvorio Crnoj Gori u privatan feud njegove porodice. Već 2007. godine italijanski tužioci osumnjičili su Đukanovića da je predvodio organizaciju koja se bavila krijumčarenjem cigareta i pranjem novca tokom 90-ih godina. Te optužbe Đukanović je oštro i više puta demantovao, oslanjajući se na svoj diplomatski imunitet kako bi izbjegao da sarađuje sa tužilaštvom – konstatovano je u tekstu američkog magazina „Forin polisi”.
Ukazano je da je 2009. godine izvještaj Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara sadržao podatak da je Đukanović vlasnik imovine u vrijednosti od skoro 15 miliona dolara, što znači da je pozamašno zarađivao, imajući u vidu njegove prijavljene prihode, a osnovni je mjesečna plata od 1.500 eura.
– Đukanović brat Aco Đukanović jedan je od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori. Pošto je počeo kao promoter na koncertima 1990. godine, on je sada – osim velikog broja drugih preduzeća sa kojima ima veze – većinski akcionar Prve banke. Ta banka je prošla kroz nešto što su mnogi vjerovali da je namještena privatizacija u 2006. godini. Na tom tenderu se javio samo jedan ponuđač, preduzeće u vlasništvu premijerovog brata. Banka je kasnije postala najveća u Crnoj Gori, a Vlada njen najveći klijent – navodi se u tekstu američkog magazina „Forin polisi” koji potpisuje Besnik Pula, profesor političkih nauka na Virdžinija Tek univerzitetu u Vašingtonu.
Iako su, kako se navodi, poslednjih nekoliko godina bili dobri za ambicije u regionu da se države integrišu sa Zapadom, ima zabrinjavajućih tendencija. Pojašnjava se da je 2013. godine Hrvatska formalno pristupila Evropskoj uniji, nakon što je devet godina bila zemlja kandidat. Godinu ranije Srbija je postala zvanični kandidat za članstvo u Uniji. I u 2014. godini, Albanija se pridružila Crnoj Gori i Makedoniji, koje su bile zemlje kandidati za članstvo nekoliko godina ranije.
– Ali detaljniji pogled na ove pretpostavljene uspjehe otkriva da voće može biti pokvareno. Nova generacija autokrata preuzima kontrolu u regionu, ponekad sa direktnim saučesništvom od istaknutih američkih političara i zvaničnika EU – potencira se u tekstu.
Navodi se da su i SAD i EU političari bili spremni da zatvaraju oči pred korupcijom, koja muči vlade u regionu, i ignorisali su postepen rast autokratskih vladara.
– Ove autokrate rade pod drugačijim pravilima nego oni iz 90-ih godina. Oni oduševljeno prihvataju EU i njenu spoljnu politiku – ocjenjuje se u tekstu američkog magazina.
Paradoksalno, kako se ukazuje, najvažniji problemi bezbjednosti i političke stabilnosti su djelimično odgovorni za davanje slobode autokratama na Balkanu. Istaknuto je da su, svjesni svoje neophodnosti za strateške ciljeve i interese šire demokratizacije i vladavine prava, lokalni lideri maestralno eksploatisali politički i diplomatski prostor koji su ponudile ojačane veze sa EU i SAD da napadnu i podrivaju domaće protivnike.M.V.
Zbog NATO-a žmure na zloupotrebe
Kako se navodi u tekstu magazina „Forin polisi”, iz različitih razloga kreatori politike iz SAD i EU su pokazali veliku toleranciju prema zloupotrebama balkanskih autokrata.
– U kontekstu ukrajinske krize, prioriteti SAD su se okrenuli ka proširenju NATO-a ili minimiziranju ruskog uticaja u regionu, a posebno u Srbiji i Crnoj Gori – piše u tekstu.